Svetlo u svetioniku
Igor Mirović
Pitanje čemu pesnici u oskudnom vremenu aktuelnije je nego ikad ranije, iako je poezija na njega odgovorila i pre nego što je postavljeno.Sa svih ekrana trube da je život prevazišao poeziju, da su bivše muze ućutkane, da je poezija lišena moći, a pesnici značaja. Da su prošla vremena poezije koja je svet tumačila, a nije menjala, da je „više psihoanalitičara nego pesnika“...A za sve to kao da pesnici ne haju i na putu u Logos ne dižu ruke od maternjeg jezika, gledajući svoja posla i brinući svoje brige. I poput Igora Mirovića o svom trošku pišu svoje pesme, dokazujući osveštanu istinu, da pored svih izuma i raskošnog izbora, živu reč ne može zameniti ništa drugo. O onome što traje uprkos svemu odlučuju pesnici.– Matija Bećković
Pitanje čemu pesnici u oskudnom vremenu aktuelnije je nego ikad ranije, iako je poezija na njega odgovorila i pre nego što je postavljeno.
Sa svih ekrana trube da je život prevazišao poeziju, da su bivše muze ućutkane, da je poezija lišena moći, a pesnici značaja. Da su prošla vremena poezije koja je svet tumačila, a nije menjala, da je „više psihoanalitičara nego pesnika“...
A za sve to kao da pesnici ne haju i na putu u Logos ne dižu ruke od maternjeg jezika, gledajući svoja posla i brinući svoje brige. I poput Igora Mirovića o svom trošku pišu svoje pesme, dokazujući osveštanu istinu, da pored svih izuma i raskošnog izbora, živu reč ne može zameniti ništa drugo. O onome što traje uprkos svemu odlučuju pesnici.
– Matija Bećković
Sa svih ekrana trube da je život prevazišao poeziju, da su bivše muze ućutkane, da je poezija lišena moći, a pesnici značaja. Da su prošla vremena poezije koja je svet tumačila, a nije menjala, da je „više psihoanalitičara nego pesnika“...
A za sve to kao da pesnici ne haju i na putu u Logos ne dižu ruke od maternjeg jezika, gledajući svoja posla i brinući svoje brige. I poput Igora Mirovića o svom trošku pišu svoje pesme, dokazujući osveštanu istinu, da pored svih izuma i raskošnog izbora, živu reč ne može zameniti ništa drugo. O onome što traje uprkos svemu odlučuju pesnici.
– Matija Bećković
Pitanje čemu pesnici u oskudnom vremenu aktuelnije je nego ikad ranije, iako je poezija na njega odgovorila i pre nego što je postavljeno.
Sa svih ekrana trube da je život prevazišao poeziju, da su bivše muze ućutkane, da je poezija lišena moći, a pesnici značaja. Da su prošla vremena poezije koja je svet tumačila, a nije menjala, da je „više psihoanalitičara nego pesnika“...
A za sve to kao da pesnici ne haju i na putu u Logos ne dižu ruke od maternjeg jezika, gledajući svoja posla i brinući svoje brige. I poput Igora Mirovića o svom trošku pišu svoje pesme, dokazujući osveštanu istinu, da pored svih izuma i raskošnog izbora, živu reč ne može zameniti ništa drugo. O onome što traje uprkos svemu odlučuju pesnici.
– Matija Bećković
Sa svih ekrana trube da je život prevazišao poeziju, da su bivše muze ućutkane, da je poezija lišena moći, a pesnici značaja. Da su prošla vremena poezije koja je svet tumačila, a nije menjala, da je „više psihoanalitičara nego pesnika“...
A za sve to kao da pesnici ne haju i na putu u Logos ne dižu ruke od maternjeg jezika, gledajući svoja posla i brinući svoje brige. I poput Igora Mirovića o svom trošku pišu svoje pesme, dokazujući osveštanu istinu, da pored svih izuma i raskošnog izbora, živu reč ne može zameniti ništa drugo. O onome što traje uprkos svemu odlučuju pesnici.
– Matija Bećković